Radeći na različitim lokacijama i s različitom klijentelom došao sam do zaključka da ljudi ipak najviše vole intimu i mir vlastitog doma. Takav način rada je za mnoge puno prihvatljiviji. Spremni su investirati značajna sredstva u opremanje vlastitog prostora za vježbanje da bi zadržali svoju privatnost i komociju. Rad u takvim uvjetima je u svakom slučaju puno ugodniji i za trenera te mu daje mogućnost da pokaže svoje znanje i sposobnost.
Nedostatak takvog rada je u tome što zbog ograničenog prostora i sredstava ne postoje trenažeri kao u centrima. To je obično prostorija opremljena sa setom bučica, setom ploča od 1.25 do 10 kg, šipkom, univerzalnom klupom, strunjačom i švedskim ljestvama. Ovisno o materijalnim mogućnostima pojedinci investiraju u nabavku nekog od simulatora tipa pokretne trake, bicikla ili stepera.
U takvim uvjetima trener je dužan osigurati i određene rekvizite koje nosi sa sobom, primjerice (medicinka, gumene trake, swiss ball, manšete, itd). Upravo zbog takvih uvjeta potrebna je određena doza inventivnosti i lucidnosti u trenerovom radu. Nepravovremeno mijenjanje vježbi i obogaćivanje sadržaja može uzrokovat gubitak motivacije i volje za vježbanjem, a naposljetku i gubitak klijenta. Upravo mijenjanje lokacija treninga u toku dana može biti motivirajući faktor i za samog trenera, jer i sam prostor s vremenom može uzrokovati gubitak radnog elana te može prijeći u rutinu. Nedostatak takvog pristupa je potreba za posjedovanjem vlastitog automobila i prilagodljiv dnevni raspored, te gubljenje vremena na putovanje. Ovisno o udaljenosti trener može i formirati cijenu svojih usluga gdje ukalkulira vrijeme provedeno na treningu i potrošeno na put.

Govoreći o samoj profesiji može se utvrditi da to nije nikako samo posao nego stil života u kojem je trener promotor zdravog načina života te vrijednosti i potrebe za fizičkom aktivnošću. Da bi trener uspio u poslu potrebno je da posjeduje određena znanja, vještine i sposobnosti. Navest ću neke koje sam izdvojio prilikom intervjua sa klijentima, a koje su oni smatrali bitnima.